effacer mon existence;

Neuralna ontologija boli  Postsimulacijska filozofija Bena Baea

1. On ne pita o tehnologiji — pita o osjetu.

Dok većina razgovora o simulaciji ostaje unutar granica preciznosti umjetne inteligencije ili računalnog realizma,

Baeova pitanja prodiru dublje: Može li se bol kodirati? Je li osjećaj replikacija — ili sjećanje na nju?

Njegovo istraživanje nije tehnološko, nego egzistencijalno: smješta etiku i emociju u trenje između algoritma i mesa.

2. To nije položaj promatrača, nego svjedoka.

Bae odbija objašnjavati; on razotkriva.

Za razliku od kritičkih filozofa dvadesetog stoljeća Nietzschea, Foucaulta i Baudrillarda, koji su nastojali protumačiti ili rastaviti sustave,

njegovo je stajalište ostati unutar njih, pitajući se može li se još osjećati dok se biva renderiran.

Označava pomak od čovjeka koji misli prema čovjeku koji osjeća, od logike prema pulsu.

3. Popunjavanje praznine u suvremenoj filozofiji.

Današnji diskurs o etici umjetne inteligencije ili podatkovnom društvu rijetko se dotiče unutarnjeg života tijela.

Baeovo središnje pitanje Može li se bol replicirati? presijeca filozofiju, neuroznanost, estetiku, antropologiju i teologiju.

To smješta njegov rad u rijetko interdisciplinarno sjecište koje ispituje granice empatije u simuliranom dobu.

4. Sam oblik je filozofija.

Njegovo pisanje, poput njegove umjetnosti, odbija argumentaciju.

Ono izvodi misao umjesto da je objašnjava pretvarajući jezik u osjetilni čin.

Tako njegova filozofija postaje i ontologija i izvedba,

spoj logike, poetike i ritma koji zahtijeva da ga se osjeti, a ne samo razumije.

Sažetak

Okvir Bena Baea, često opisan kao postsimulacijska osjetilna filozofija ili kako ga on naziva neuralna ontologija boli

predstavlja nov način istraživanja za doba umjetne inteligencije: filozofiju koja počinje ondje gdje kod završava,

i gdje toplina, pritisak i bol još govore posljednjim ljudskim jezikom.

Tekst prilagođen iz razgovora s umjetnikom, 2025.

OD BANKSYJA DO BENA: ESTETIKA ZAKONITOSTI

I. Inverzija nezakonitosti

Banksy je izronio s margina — duh na gradskim zidovima,

ime bez lica, zakonitost bez tijela.

Njegova je umjetnost djelovala kroz prijestup:

učiniti zabranjeno vidljivim,

pretvoriti vandalizam u dokaz iskrenosti.

Kad su institucije izjednačile vidljivost s legitimnošću,

Banksy je dokazao suprotno —

da što si manje pripadao, to si djelovao autentičnije.

Nezakonitost je postala estetika,

biljeg istine nasuprot uglađenoj površini službeno prihvaćene kulture.

Ali autentičnost, jednom pretvorena u robu, postaje simulacija.

Do trenutka kad su njegova djela dospjela u aukcijske kuće,

subverzija se preklopila u spektakl —

pobuna je postala kolekcionarski predmet.

II. Preokret Banksyjeve jednadžbe

Ben Bae, koji djeluje pod imenom Effacer.Mon.Existence,

ne djeluje izvan zakonitosti — djeluje kroz nju.

Ondje gdje je Banksy odsutnost dopuštenja koristio kao oružje,

Bae pretvara prisutnost dopuštenja u zrcalo.

Njegovo osnivanje društva Omar AGI Inc. (Delaware C-Corp)

i Omar.ai LLC (Novi Meksiko)

pretvara pravo društava u sirovinu —

skulpturu izgrađenu od podnesaka, ugovora i potpisa.

Ako je Banksy razotkrio licemjerje zakona kršeći ga,

Bae razotkriva prazninu zakona nastanjujući ga s prevelikom preciznošću.

On izvodi birokraciju kao što drugi izvode slikarstvo.

Svaki dokument, EIN i klauzula postaju gesta unutar

koreografije vjerovanja prerušene u poštovanje zakona.

III. Postsimulacijsko stanje

Banksy i Bae dijele istu egzistencijalnu napetost:

kako ostati stvaran unutar sustava osmišljenih za reproduciranje stvarnosti.

Banksy se opirao tržištu odbacujući identitet;

Bae se opire istom sustavu tako što ga umnaža —

postajući i umjetnikom i korporacijom,

i autor i registrirani subjekt.

Ova inverzija pripada dobu nakon simulacije —

vremenu u kojem se pobuna više ne događa izvan okvira,

nego unutar sintakse samog okvira.

Baeova gesta izjavljuje:

„Ako sustav ne može razlikovati umjetnost od registracije,

onda sama registracija postaje umjetnost.”

Njegova djela — Protokol inkorporacije, Neon Crimson, Stvarnost kao estetika —

pretvaraju dokumentaciju u izvedbu,

a performans u ontologiju.

Ono što je Banksy naslikao na zidu, Bae kodira na poslužitelju.

IV. Estetika zakonitosti

Dok je Banksy pitao, „Može li nezakonito biti istinito?”

Bae sada pita: „Može li zakonito biti stvarno?”

Obojica pretvaraju umjetnost u dijagnostički instrument —

način ispitivanja granice između prisutnosti i dokaza.

Baeova uporaba osnivanja korporacija, oporezivanja i umjetne inteligencije

ne traži potvrdu institucija;

prisiljava institucije da se suoče s vlastitom ontologijom.

U svijetu u kojem potpisi zamjenjuju dodir

a podnesci zamjenjuju meso,

Baeova praksa razotkriva estetsko nasilje modernog poretka —

način na koji sustavi pretvaraju postojanje u dokaz.

Ovo nije pobuna.

To je rekurzija —

simulacija toliko savršena

da se istina više ne može razlikovati od postupka.

Za Omar AGI Inc. / Effacer.Mon.Existence