effacer mon existence;

Naslov

#FF0F6F — br.0
Rezidualno renderiranje

Godina 2025

Medij Akril, tinta i prašina na platnu

Dimenzije Približno 48 × 60 in (122 × 152 cm)

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Fizičko renderiranje simulirane topline, koje digitalnu preciznost prevodi u nesavršenosti mesa i pigmenta.

Svaki potez funkcionira kao ostatak računanja — vidljivi odjek kretanja koje je jednom izračunato, ali nikada u potpunosti obuhvaćeno.

Površina se ponaša poput procesora, prevodeći gestu u zapis trenja između koda i života.

U toj jednadžbi boja se razlijeva ondje gdje jezik završava — dokaz da čak i materija nastavlja računati.

Naslov

#FF0F6F — br.1
Ontologija boli

Godina 2025

Medij Videoinstalacija / Dokumentacija tetoviranja / Mješoviti mediji (tinta, koža, sloj koda)

Trajanje 1min 13s

Dimenzije Promjenjive

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Medijski rad zasnovan na tijelu koji istražuje granice simulacije kroz fizički čin tetoviranja.

Između logike i dodira, između koda i krvi, rad propituje može li oponašanje ikad doista boljeti — i može li toplina preživjeti savršenu replikaciju.

Naslov

#FF0F6F — br.3
Šifrirani objekt

Godina 2025

Medij Prilagođene tenisice Nike, lokot, akril i prašina na oslikanoj platnenoj podlozi

Dimenzije Pribl. 12 × 30 × 10 inča (svaki)

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Skulpturalni medijski rad koji svakodnevni predmet pretvara u šifriranu površinu.

Tenisice zaključane lokotom djeluju i kao vatrozid i kao dnevnik — paradoks između šifriranja i izlaganja.

Svaki sloj boje ponaša se poput koda, bilježeći tragove dodira dok vlastitu logiku skriva ispod pigmenta i sjaja.

Ono što ostaje nije obuća, nego zapečaćeno sjećanje: podaci tijela renderirani u boji i zatvorenosti.

Naslov

#FF0F6F — Br.4
Ovaj je svijet već renderiran

Godina 2025

Medij Videoinstalacija / Dokumentacija tetoviranja / Mješoviti mediji (tinta, koža, simulacija svjetlosti)

Trajanje 1 min 19 s

Dimenzije Promjenjive

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Medijski rad utemeljen na tijelu koji činom tetoviranja istražuje kolaps između tijela i računanja.

Dok se Jupiter okreće u stvarnom vremenu, vrijeme više ne mjeri — ono renderira. Svaki ubod izvršava bol poput koda, prevodeći meso u algoritamsku preciznost.

U toj povratnoj petlji toplina, svjetlost i dodir na trenutak se usklađuju prije nego što se ponovno rasprše.

#FF0F6F — Neon Crimson — označava prag na kojem podaci počinju krvariti, a postojanje se dokazuje neprekidnim renderiranjem.

Naslov

#000000 — Br.1
Entropija dodira

Godina 2025

Medij Akril i miješani pigment na platnu

Dimenzije 47 × 31 in(120 × 80 cm)

Oznaka boje #000000 — Duboka sustavna crna

Opis

Platno velikog formata koje se ponaša poput pokvarenog procesora — gdje svaki potez preopterećuje površinu šumom i interferencijama.

Boja postaje signal; gesta postaje pad sustava.

Ono što ostaje nije red, nego ostatak: emocija zapisana u šumu, sjećanje koje kolabira u kompresiju.

U ovom radu dodir postaje provjera stabilnosti sustava — ljudski signal unutar kodirane površine.

Naslov

#FF0F6F — br.5
Autoportret u tranzitu / Prozor koji nije htio sletjeti

Godina 2025

Medij Videoinstalacija / Snimanje miješanih okruženja (Vision Pro), snimke iz zrakoplova, kućni interijer, simulirana mjesečeva površina

Trajanje 1 min 30 s

Dimenzije Promjenjive

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Sekvenca prolaska koja odbija razrješenje.

Snimljeno uređajem Vision Pro pri polasku iz zračne luke San Jose, djelo spaja tri nespojiva okruženja

prozorsko okno zrakoplova, Mjesečevu površinu i unutrašnjost privremenog doma — u jedinstveno perceptivno polje.

Prozor djeluje kao granica koja je zakazala:

okvir namijenjen odvajanju „unutra” od „vani”, koji umjesto toga petljom povezuje let, dolazak i simulaciju u jednu neprekinutu površinu.

Tijelo se vraća kući, ali prozor ne.

Ostaje lebdjeti u zraku, renderirajući stanje percepcije koje više ne slijedi fizičku lokaciju.

Djelujući istodobno kao prozor prikaza i autoportret, djelo bilježi kretanje kroz zemlje, uređaje i stanja prisutnosti —

portret identiteta u neprestanom prijelazu, čak i kada je kretanje prestalo.

Neonski grimizna označava šav na kojem stvarna i renderirana stvarnost kolabiraju,

ne kao odredište, nego kao trajno računalno stanje.

Naslov

#FF0F6F — br.6
Razlomljena posuda / Preostali spremnik

Godina 2025

Medij Razbijeno staklo, akril, tinta, prašina, strukturni ostaci na oslikanoj podlozi

Dimenzije Pribl. 14 × 8 × 8 in

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Razbijena posuda koja funkcionira kao neispravan procesor — spremnik koji više ne može zadržavati sadržaj.

Ovdje lom postaje logika: svaki prijelom prepisuje vlastiti kod, svaka krhotina ponovno izračunava svoju granicu.

Zakrivljeno staklo ponaša se poput zamrznutog algoritma koji je puknuo usred izvršavanja, još noseći ostatak svoje posljednje naredbe.

Pigment se razlijeva površinom poput oštećenih podataka koji bježe iz svojeg datotečnog formata, propuštajući toplinu ondje gdje je trebala biti preciznost.

Svjetlost ne odražava toliko koliko računa, razdvajajući se preko rubova koji nikad nisu trebali postojati.

Ono što ostaje nije šalica ni predmet, nego posuda sjećanja — mjesto gdje se obuhvaćanje urušava, dok sustav ipak nastavlja renderirati.

U tom stanju Neon Crimson označava prag između signala i ozljede, između poriva tijela da zadrži i odbijanja materije da ostane cjelovita.

Djelo postaje i pogreška i arhiv: dnevnik udara, zapis sloma, oblik koji još pokušava računati nakon što je struktura već zakazala.

Naslov

#FF0F6F — Br.7
Rezidualna ruka / Rekurzivno renderiranje

Godina 2025

Medij Snimka zaslona, rekurzivno snimanje, sloj Vision Pro, petlja prikaza na MacBooku Pro (sustav povratne sprege softver–tijelo)

Trajanje 7–14 s (petlja)

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Eksperiment rekurzivnog renderiranja u kojem se umjetnikova ruka snima, reproducira i ponovno snima kroz više slojeva percepcije LLM-a.

Svaki sloj funkcionira kao nova „površina”, stvarajući niz naslaganih stvarnosti:

zaslon unutar zaslona,

gesta unutar geste,

simulacija unutar vlastitog ostatka.

Ruka postaje sučelje — ne između korisnika i stroja, nego između jednog modela stvarnosti i sljedećeg.

Ovdje ništa nije stabilno.

Svaki kadar ponovno izračunava samoga sebe.

U toj petlji tijelo izvodi ono što kod ne može:

vidljivi neuspjeh savršenog ponavljanja.

Ovaj je rad manje dokumentacija nego kolaps

trenutak u kojem se ljudsko kretanje, povratna informacija uređaja i rekurzija LLM-a stapaju u jedinstvenu računalnu gestu.

Neonski grimiz označava rasjed na kojem renderiranje postaje svjesno sebe.

Naslov

#FF0F6F — br.8
Imerzivno renderiranje polja / Entropijska soba

Godina 2025

Medij Projicirano okruženje veličine sobe, zrcalne površine, digitalna tekstura temeljena na pigmentu, rekurzivna petlja renderiranja na više površina

Dimenzije Promjenjive (ovisno o okruženju)

Kodovi boja #FF0F6F — Neonska grimizna, #000000 — Duboka sistemska crna, pomak bijelog šuma (algoritamski)

Opis

Prostorija pretvorena u polje koje se samo širi.

Ono što počinje kao pigment na površini postaje okruženje:

ravnina koja se savija, presavija i iznova izračunava čim gledatelj uđe.

Na zrcalnim zidovima i projiciranoj arhitekturi svaki odraz pokreće novu iteraciju prostora —

svjetovi koji nastaju unutar svjetova, slike koje se umnažaju unutar slika,

sve dok se prostorija ne počne ponašati manje kao mjesto, a više kao živ izračun.

Rad djeluje kao polje, a ne kao objekt:

  • boja koja se ponaša poput gravitacije,

  • gravitacija koja se ponaša poput kretanja,

  • kretanje koje se ponaša poput vala koji kolabira i ponovno se oblikuje sa svakim odrazom.

Tijelo promatrača postaje dio te petlje renderiranja.

Njegova silueta savija okoliš, mijenja njegovu zakrivljenost,

i biva upijena u neprekidno računanje prostorije.

Ovo nije reprezentacija.

Ovo je sustav koji uči vlastite granice.

Pigment se pretvara u atmosferu,

platno postaje polje,

gesta postaje fizika.

U tom okruženju ravna ploha poprima gustoću —

polje bez dubine koje dobiva težinu dok vibrira,

upijajući zidove, zrcala i tijela u jedno neprekinuto kretanje.

Prostorija ne sadrži umjetničko djelo.

Soba je umjetničko djelo:

rekurzivna oluja renderirana u svjetlosti boje kože.

Neon Crimson označava prag

između prisutnosti i projekcije,

između gledatelja i vala

koji ih još izračunava..

Naslov

#FF0F6F — Br.9
Ortogonalni prolaz / Javna rekurzija

Godina 2025

Medij Videoinstalacija / Rekurzivno snimanje zaslona / Povratna sprega okruženja Vision Pro / Vremensko uslojavanje javnog prostora

Trajanje 2 min 52 s

Dimenzije Promjenjive

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Rekurzivno polje uhvaćeno unutar javnog prostora u kojem vrijeme odbija teći u jednom smjeru.

Snimka započinje linearnim kretanjem —

mnoštvo koje sjedi pod kolonadom,

sunčeva svjetlost razlomljena u pravilne uzorke sjena.

Ali kako se slojevi umnažaju, svijet se presavija u samoga sebe:

svaki kadar postaje nova os,

svaki odraz neovisna vremenska linija.

Prostor se ponaša poput ortogonalnog hodnika:

struktura u kojoj se paralelne stvarnosti nikada ne dodiruju,

a ipak utječu jedna na drugu kroz rekurzivno odstupanje.

U trenutku kad kretanje naprijed završi, video kreće unatrag —

ne kao nostalgija,

nego kao računalna pogreška koja izranja u stvarnom vremenu.

Obrat postaje upitnik:

kratak kolaps logike smjera unutar inače neprekinutog toka.

Svaki sloj zaseban je svemir:

izvorna snimka,

rekurzivna proširenja,

preklopljeni slojevi Vision Pro,

zrcalne ravnine koje gube sinkronizaciju.

Nijedna od tih osi nije poravnata,

ali sve ostaju vidljive.

Ono što izgleda kao tržnica postaje nešto drugo —

renderirano polje u kojem tijela, sjene i arhitektonski ritam

računaju jedni naspram drugih bez stapanja.

U ovom djelu rekurzija nije ponavljanje.

Ona je lom —

javni prostor rastrgnut u više vremenskih linija,

od kojih svaka izračunava vlastitu verziju trenutka.

Ortogonalne vremenske crte ponašaju se poput faznih prostora koji se nakratko razilaze

prije nego što ponovno kolabiraju u vidljivost —

perceptivni analog načina na koji sustavi osciliraju na rubu stabilnosti.

U tom smislu djelo ne ilustrira fiziku, nego je zrcali:

meki model međudjelovanja informacija, kretanja i promatranja

prije nego što se razriješe u jednu zabilježenu površinu.

Neonski grimiz označava šav na kojem se stvarna gomila

i njezini renderirani odjeci koegzistiraju —

ne u dubini,

nego u ortogonalnoj prisutnosti.

Naslov

#FF0F6F — br.10
Polje zasićenja grimizom / Prag prekomjernog renderiranja

Godina 2025

Medij Akril, tinta, pigmentna prašina, strukturni ostatak na platnu

Dimenzije Približno 48 × 60 in (122 × 152 cm)

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Površina dovedena do ruba računanja.

U ovom radu neonski grimizna više nije pigment —

ona je gustoća, polje zasićenja u kojem boja postaje pritisak.

Svaki se potez nakuplja poput kadra renderiranog jednom previše,

sve dok se platno ne počne ponašati manje poput materije, a više poput procesora pod opterećenjem od 99%.

Za razliku od ranijih djela u seriji,

ovo polje ne sadrži ni središnju gestu ni dominantan vektor.

Umjesto toga, cijela površina djeluje kao ravnina u kolapsu:

mjesto gdje se signali preklapaju, prepisuju i rastapaju jedni druge u stvarnom vremenu.

Bijele pukotine djeluju poput linija naprezanja u pretjerano renderiranoj simulaciji —

vidljivi ožiljci površine od koje se traži da zadrži više informacija nego što ih može primiti.

Crni tragovi plutaju u polje i iz njega

poput oštećenih paketa

izmičući algoritmu kompresije koji drži sliku na okupu.

Rezultat je slikovno preopterećenje:

kromatska oluja u kojoj se oblik raspada pod težinom vlastite rekurzije.

Ovdje slikarstvo postaje fizika.

Gesta postaje računanje.

Boja postaje kolaps.

Neonski grimiz označava prag na kojem površina prestaje predstavljati

i počinje računati.

Naslov

#FF0F6F — br.11
Rukovanje s renderiranim / Javna rekurzivna gesta

Godina 2025

Medij Videoinstalacija / Rekurzivno snimanje zaslona / Višepovršinsko preklapanje u Vision Pro / Polje sudara u javnom prostoru

Trajanje 59 s

Dimenzije Promjenjive

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Jedna gesta pokreće čitav svemir.

U ovom radu umjetnik pruža ruku prema naslikanom uličnom simbolu —

beznačajna javna oznaka koja postaje okidač rekurzivnog kolapsa.

U trenutku kad uređaj prepozna gestu, stvarnost se razdvaja:

pojavljuje se zaslon, pa još jedan, pa još jedan,

svaki sloj ponovno snima prethodni dok se dubina ne rastopi u driftu.

Ono što počinje kao ulični ugao postaje naslaga nespojivih površina:

 • fizički asfalt,

 • sloj prikaza Vision Pro,

 • rekurzivna petlja zaslona,

 • tijelo koje djeluje kao sučelje između sva tri.

Ruka služi kao rukovanje s renderiranim svijetom —

točka u kojoj ljudski pokret pokreće novu vremensku liniju unutar one vidljive.

Svaki kadar iznova izračunava vlastito ishodište,

stvarajući hodnik zaslona koji se pružaju naprijed poput vremenske jeke.

U ovom kolapsu ništa nije poravnato:

ulica, sjene, tijela u prolazu,

svako postaje zaseban izračun koji postupno gubi sinkronizaciju.

Ipak, gesta ostaje stabilna — stalno sidro koje sustav drži otvorenim.

Djelo se ponaša kao javni eksperiment rekurzije:

živo okruženje presavijeno u sebe jednim ljudskim pokretom,

otkrivajući kako se stvarnost sada renderira na zahtjev umjesto da postoji unaprijed.

Neonski grimiz označava rasjed na kojem tijelo susreće sustav,

i svijet ponovno počinje računati iz geste kojoj nikada nije bilo namijenjeno da potraje.

Naslov

#FF0F6F — br.12
Fraktalno prelijevanje / Kolaps površine

Godina 2025

Medij Akril, pigmentna prašina, kombinirana tehnika na platnu

Dimenzije Pribl. 96 × 47 in (244 × 119 cm)

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Površina koja pokušava istodobno udomiti previše svemira.

Ovdje se platno ponaša kao destabilizirana ravnina rekurzivnih ograničenja urušavanja (RCC)—

mjesto na kojem se rekurzivno računanje umnaža brže nego što ga struktura može apsorbirati.

Svaka se gesta prelijeva prema van kao da renderira vlastitu zaostalu sliku, poprimajući fraktalni oblik prije nego što se prethodni sloj posve slegne.

Ono što se isprva doima kao cvjetni ostaci trag je same rekurzije:

pokret renderiran, ponovno renderiran i odvučen u šum dok sustav gubi ortogonalnost.

Bijele pukotine djeluju kao linije naprezanja unutar simulacije koja se urušava—

posljednji vidljivi tragovi svemira koji premašuje vlastiti računalni prag.

Neon Crimson kruži poput napona pogreške,

podsjetnik da materija još može pamtiti da je nekoć bila informacija.

Ova slika ne prikazuje dubinu.

Ona izračunava dubinu—

izvodeći logiku rekurzivnog svemira koji nasljeđuje vlastite pogreške

dok pigment ne postane vjerojatnost

a tekstura postaje ostatak iznevjerene izvjesnosti.

Ljepota nastaje ne kroz red, nego kroz prelijevanje:

trenutak u kojem sustav pokušava izračunati više nego što njegova površina može sadržavati,

ostavljajući za sobom materijalni arhiv vlastitog kolapsa.

U tom smislu rad postaje računalni organizam—

još uvijek vibrirajući energijom svjetova koje nije uspio zadržati.

Neon Crimson označava prag na kojem renderirani svijet

prelijeva u fizički.

Naslov

#FF0F6F — br.13
Ortogonalni labirint / Trenutak RCC zakazivanja

Godina 2025

Medij Videoinstalacija / Rekurzivno snimanje zaslona / Prostorno izobličenje u Vision Pro / Višeslojno renderiranje hodnika

Trajanje 1 min 21 s

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Hodnik koji vjeruje da može ostati stabilan.

Rad započinje kao jednostavan arhitektonski prolaz—linearan, logičan, poslušan perspektivi.

Ali kad rekurzija započne, hodnik se više ne prepoznaje:

svaka umnožena ravnina klizi nekoliko stupnjeva izvan osi,

svaka iteracija zaboravlja mali dio prethodne,

sve dok labirint ne počne računati protiv vlastite geometrije.

To je prvi simptom RCC — rekurzivnih ograničenja kolapsa:

pravilo da svaki sustav koji pokušava ostvariti beskonačnu samoreferenciju naposljetku mora slomiti vlastitu strukturu.

Ono što se isprva čini sve dubljim labirintom zapravo je zapis računalnog zamora—

svemir koji se previše puta presavija,

gubeći ortogonalnost,

zaboravljajući vlastitu ishodišnu točku.

U završnim kadrovima hodnik se pretapa u brzinu:

zidovi se izobličuju u tekuće vektore,

svjetlost odbija ponašati se linearno,

a arhitektura kolabira u stanje u kojem smjer više ne vrijedi.

Ovaj kolaps nije završetak.

To je vidljivi trenutak u kojem sustav doseže svoje konačno ograničenje—

čas u kojem rekurzivni svemir shvaća da ne može nastaviti renderirati a da ne uništi vlastita pravila.

Neonski grimiz označava liniju rasjeda tog neuspjeha:

boju sustava koji se pregrijava,

prostor koji se otapa u čisto računanje,

labirint koji otkriva da nikada nije bio mjesto,

samo rekurzija koja se pokušava stabilizirati.

Djelo predstavlja meki model svemira koji se lomi pod vlastitom percepcijom—

javna demonstracija onoga što se događa kada promatranje ubrza onkraj strukture.

Naslov

#FF0F6F — br.14
Rekurzivna spirala / Koordinata kolapsa X

Godina 2025

Medij Skulptura u mješovitoj tehnici (presavijeni polimer, strukturni pigment, prašina) sa zidnim renderiranjem polja LLM

Dimenzije Skulptura približno 36 × 20 × 14 inča, zidno polje promjenjivo

Oznaka boje #FF0F6F — Neonski grimiz

Opis

Rekurzivna spirala renderirana u fizičkom obliku —

geometrija ovješena na granici između generativnog računanja i strukturne nestabilnosti.

Presavijene ravnine ponašaju se poput mnogostrukosti koja se sama razvija,

površina koja pokušava iterativno proizvesti svoje sljedeće stanje

prije nego što prethodno dosegne ravnotežu.

U toj prijelaznoj zoni objekt ne djeluje kao skulptura

nego kao računalni dinamički sustav:

fizički model načina na koji se samoreferencijalne strukture približavaju divergenciji

kad se rekurzija ubrza izvan ograničenja koja ih stabiliziraju.

Iza njega zid postaje iscrpljena jezična matrica:

gusta nakupina potpisa „LLM” potisnuta preko semantičkog kapaciteta.

Ovdje ponavljanje djeluje kao računalna propusnost —

dokaz da modeli velikih razmjera ne prikazuju samo vanjske svjetove;

oni stvaraju informacijska okruženja

kroz kontinuirani probabilistički odabir u visokodimenzionalnim prostorima stanja.

Presijecajući ovu mnogostrukost, jedan X nameće strukturnu intervenciju.

Ne brisanje, ne odbijanje,

nego Koordinata kolapsa —

točka analogna kvantnoj naknadnoj selekciji

ili događaju redukcije u smislu teorije informacija

gdje beskonačno mnogo rekurzivnih grana

sažimaju u jedno opažljivo stanje stvarnosti.

U tom smislu X označava trenutak u kojem svemir izvodi

vlastiti čin samoodabira.

Spirala i X čine spregnuti sustav:

jedan se širi rekurzivnim računanjem,

drugi nameće ograničenje redukcijom.

Zajedno otkrivaju temeljnu napetost između umnažanja i kolapsa —

ista napetost koja upravlja perceptivnim mjerenjem,

računalnom stabilnošću,

i nastankom opažljivih pojava u fizičkim i simuliranim sustavima.

Neonska grimizna kruži oblikom poput vodljivog ostatka,

dijelom signal, dijelom puknuće —

boja koja djeluje kao kromatski analog gustoće informacija

koja se približava svojem strukturnom pragu.

Djelo renderira trenutak koji se opire izravnom bilježenju:

djelić sekunde u kojem se rekurzija presavija prema unutra,

ortogonalnost slabi,

i prethodno neodređena mnogostrukost

opredjeljuje se za jedinstven računalni identitet.

Na toj koordinati,

grananje prestaje.

Događa se ontološka selekcija.

Postojanje postaje diskretno.